Pusti Lobor
Visina: 520 m
Obilaznice: Po starim gradovima Ivanščice
Povijest
Ostaci Loborgrada nalaze se oko 3 km sjeverno od naselja Lobora, na vrhu omanjeg, ali iz doline Krapine pogledima zaklonjenog brda, na 520 m visine. Svojim položajem Loborgrad je štitio kolni prijelaz kroz zapadni dio gorskog masiva Ivančice. Gotovo svojom čitavom površinom zauzima glavicu s triju strana strmog brda. Pristup gradu moguć je jedino sa sjeverne strane, po razvodnici jedne od južnih gorskih kosa Ivančice, od koje je Loborgrad odvojen obrambenim jarkom. Prešavši jarak ulazi se u vanjsku utvrdu, od koje su se očuvali tek neznatni ostaci obrambenih zidova uz jarak.
Loborgrad se prvi put spominje godine 1244. kao posjed, a godine 1259. kao utvrda koju je hrvatsko – ugarska kraljica Marija oduzela plemiću Puchnu, sinu Urbana, i poklonila varaždinskom županu Mihajlu. Početkom XIV. st. kao vlasnik utvrde spominje se Thomas Niger. Godine 1399. Loborgrad je, zajedno s Zagorskom županijom, dobila obitelj Celjski. Nakon Celjskih utvrdom su gospodarili Katarina Branković (od 1456), ban Ivan Vitovac i sinovi Ivan, Juraj i Vilim (od 1457), Jakob Székely (od približno 1489.), Ivaniš Korvina (od 1494.), Franjo Berislavić (od 1504.), Ivan IV. Bánffy (od 1517) i obitelji Keglević (od 1525. – 1905.) koja ga je napustila potkraj XVI. ili početkom XVII. st. preselivši se u novi dvorac u Loboru.
(mr. sc. Krešimir Regan)
Pristup
- Iz Lobora prema planinarskoj kući Majer te prema Oštrcgradu i vrhu Ivančice markiranim putom. Nedaleko odvojka za Oštrcgrad skrenuti lijevo prema Pustom Loboru (oko 2h, upitne markacije).
- Iz Lobora cestom 3 km prema Starom Golubovcu pa uz potok markiranom (?) stazom do ruševina (oko 20 min od ceste do gradine).
- Mogući prilazi i sa sjeverne strane iz Lepoglave ili Ivanca uz prethodnu provjeru stanja markacija ili uz vodiča.