OŠTRCGRAD

Visina: 746 m
Obilaznice: HPO, Po starim gradovima Ivanščice

Povijest

Ostaci utvrde nalaze se približno 2 km sjeveroistočno od naselja Lobora, na vrhu visokog i strmog brda, na 746 m apsolutne visine. Utvrdi se može pristupiti samo sa sjeverozapadne strane. Dijeli se na unutrašnju i vanjsku utvrdu.

Brdo pod imenom Oštrc prvi se put spominje godine 1258., a istoimena utvrda tek godine 1330. kada njome gospodari Petar Gisingovac zvan Herceg. U rukama Gisingovaca Oštrcgrad ostaje sve do 1339. godine kada je njihove posjede u ime kralja Karla I. Roberta Anžuvinca osvojio ban Mikac Mihaljević (ŠVAB, 1998., str. 687.). U kraljevskim je rukama Oštrcgrad sve do godine 1399. kada ga hrvatsko-ugarski kralj Sigismund, zajedno sa Zagorskom županijom, poklanja obitelj Celjski. Nakon Celjskih i Katarine Branković, utvrdom su gospodarili Vitovci (od 1457), Jakob Székely (od približno 1489.), Ivaniš Korvina (od 1494.), Beatrica Frankapan (od 1504.), Juraj Brandenburški iz kuće Hohenzollern (od 1509.), Ljudevit Pakrački (od 1513.) i Mirko Bradač (od 1519.). Od godine 1555. Oštrcgradom gospodare kao suvlasnici obitelji Pakrački i Bradač, da bi ime se kasnije pridružili putem raznih ženidbenih veza i obitelji Kastelanović, Bojničić, Heršići, Kerečenji i Keglević, koja ga je napustila u prvoj polovici XVII. st.

(mr. sc. Krešimir Regan)

Pristup

• Iz centra Lobora desno, pokraj crkve, i nakon 150m desno markiranim putom prema planinarskoj kući Majer (1,5h). Od planinarske kuće lijevo markiranim putom prema vrhu Ivančice te s tog puta markiranim odvojkom prema Oštrcgradu (15 min).
• Od planinarske kuće Belecgrad prema gradini Belecgrad te na raskršću putova (lijevo prema gradini Belecgrad, desno prema Beligama i vrhu Ivančice) produžiti ravno markiranim šumskim putom prema planinarskoj kući Majer (oko 2h).